By Kacily
„Indija je dvije zemlje u jednoj, Indija svijetla i Indija mraka…“
Da li je mogućnost promjene tih strana najbolji izbor?
Najnoviji film Rahmija Bahranija upravo je to, priča o mogućnosti promjeni strana. Scenarij Bijelog tigra napisan je prema predlošku istoimenog romana Bijeli tigar Aravida Adige iz 2008 godine. Nominiran je za nagradu Oscar u kategoriji najbolji adaptirani scenariji, što bi dalo nasluti da je scenariji plus ovog filma, no da krenem nekako po redu.
Bahrani kao redatelj i scenarist donosi nam vrlo surovu priču o klasnoj podijeljenosti Indije. I ne, nije ovo jedina priča o klasnoj podijeljenosti Indije. No, ovaj Bahranijev izričaj daleko mi je jedan od boljih prikaza. Bez pretjeranog uljepšavanja u izvrsnoj kameri, a posebice u izuzeto brzoj montaži kojom nam Bahrani prezentira klasnu Indiju u punom smislu, skačući scenama od najveće bijede do najvećeg luksuza, a sve to kako bi nas što vizualnije pripremio na istinsku priču o porobljavanju ljudi u današnje doba. Fotografija u tom segmentu uzima dobar dio kolača, jer prezentirani kadrovi Indije u siromašnom dijelu, kao i luksuznom izazivaju osjećaj, kako Bahrani pokušava prodrmati svjetsku apatiju upravo na to pitanje. Tako se uopće ne libi pokazati kako je „budi sluga“ i dalje jedno od najprisutnijih mentalnih stanja Indije. Scenografija kako interijera tako i eksterijera vizualno prikazuje Indiju danas bez dodatnih uljepšavanja, štoviše nametnuto pokušava prikazati pravu sliku situacije. Kako nisam čitala roman pa u tom smislu ne mogu komentirati, usudila bih se reći, da je scenariji izvrstan. No samo za prvi dio filma, drugi dio ostavio mi je nekako dojam rastegnutosti nedorečenosti u pojedinim dijelovima. Glumački segment tu je također bitan faktor. Zvjezdani statusi koji nose Priyanka Cohopra Jonas, Rajkummar Rao te Adarsh Gourav pokazatelj su izvrsnih interpretacija izuzetno moćnih likova svakog u svom dijelu svjetla i mraka.
Tu nam Balram(Adarhs Gourav) kroz naraciju priča svoju priču, istovremeno pišući istu na mail jednom uglednom državniku koji dolazi u posjet Indiji, ne bi li mu tim putem pokazao pravu Indiju. Tako Balram u flešbekovima priča kako je on to od najperspektivnijeg malog dječaka u selu, preko siromašne obitelji i bake kao glave obitelji, te uobičajenog tradicionalnog življenja, prekinuo školu zbog zarađivanja za obitelj do trenutka kad je ugledao Ashoka ( Rajkummar Rao) sina poznatog utjerivača poreza u selu. Ashok je iz Amerike s drugačijim pristupom prema ljudima. Kako je od ideje do njene realizacije Balram postao Ashokov osobni vozač te kako je nesreća koju je prouzročila Pinky Madam ( Priyanka Chopra Jonas ) promijenila tok događaja. Od „ svome gospodaru vjerno i odano“, do „ili pojedi ili budi pojeden“.
Balram je u svojoj centrifugi odluka, mijenjanjima stanja i zbivanja, prilagođavao svoje postojanje. Gledajući slobodi u oči, on je izabrao služiti jer mu mentalni sklop nije dozvoljavao drugačije…
Pitam se, čime li se to mjeri sloboda izbora? Svijetom ili nama samima?
Kad biste imali mogućnost primijeniti strane, što biste učinili? I po koju cijenu?
Ocjena 7/10
Filmske preporuke by Kacily 