by Kacily
Scenaristički film godine po mom osobnom mišljenju stiže nam u vidu pravno političke drame The Trial of the Chicago 7. Najnoviji uradak Arona Sorkina film je prema istinitim događajima o osmorici ljevičara, točnije sedmorici u sudskom procesu.
Od ranije nam je poznato kako su scenariji Sorkinovo područje, stoga ne čudi činjenica da je i ovaj put u tom području briljirao. Razrađena priča i fenomenalna gluma svih aktera, glavni su adut ovog filma. Nedostatci se vide u režiji što ne čudi, ipak je ovo njegov tek drugi režijski film. Nadalje nedostatak glazbenih dionica također je minus, kao i zvučni efekti koji su bili kratki i neupečatljivi.
Od samog početka Sorkin nam daje uvid u to, tko je tko, te tko kome pripada. Tako su nam uloge ove pravno političke dramske priče uvjerljivo prezentirali Sacha Baron Choen kao Abbie Hoffman i Jeremy Strong kao Jerry Ruben predvodnici skupine Međunarodna stranka mladih ( Yippies).
Eddie Redmayne kao Tom Hayden i Alex Sharp kao Renne Davis iz SDS ( Studenti za pokret demokratskog društva). John Caroll-Lynch kao David Dillinger ispred Mobilizacijskog pokreta za okončanje rata u Vijetnamu( the MOBE) Noah Robbins kao Lee Winner i Danijel Flaherty kao John Froines koji su se u procesu našli pukim slučajnim odabirom pri uhićenjima.
Uz njih bio je još dobar dio filma, Yahaya Abduk Mateeon II kao Bobby Seale vođa Crnih Pantera.
Uloga sudca Juliusa Hoffmana pripala je Franku Langelli u pravnoj obrani odvjetnika Williama Kunstlera utjelovio je Mark Rylanc, dok je uloga glavnog tužitelja Richarda Schultza pripala Josephu Grdonu-Levittu.
Aron Sorkin nakon uvodnog djela s predstavljanjem aktera razvija fantastično razrađenu priču o suđenju sedmorici slučajno spojenih ljudi koji su za cilj imali mirne antiratne prosvjede tijekom Demokratske nacionalne konvencije 1968. godine u Chicagu.
Ono što je krenulo po zlu sukob je s policijom koji je rezultirao krvavim obračunima, uhićenjima te do tada neviđenim sudskim procesom.
Sorkin nam je prikazao tužitelja dovedenog s naredbom da ne smije izgubiti slučaj, branitelja za kojeg se smatra da je nekompetentan za ovako tešku parnicu, optuženikom van slučaja bez odvjetnika, inteligentnim humorom od strane optuženika, te sucem koji u svojoj sudnici vodi svoju politiku ne dopuštajući nikome da se do kraja izrazi i odradi posao za koji je tamo postavljen.
Pitanje koje si nakon ovog filma postavljam je, pokušava li Sorkin povući paralelu između tadašnjeg i sadašnjeg sudstva i pravnih procesa Amerike?
Te da li nama možda na sebi svojstven način šalje poruku – ništa se promijenilo nije….
Ocjena : 8/10
Filmske preporuke by Kacily 