Kajllionaire film je koji je nekako izmaknuo u kino distribuciji, no zato je na L Entrede Francuskom filmskom festivalu osvojio prvu nagradu za najbolji film, što je pokazatelj da ova priča itekako ima štošta za poručiti….
Ovo je drugi film mlade redateljice Mirande July stoga nisam nešto pretjerano očekivala od tehničkog djela filma. Korektna režija, primjerena glazba, fotografija, više truda uloženo oko montaže, razlozi su što film teče glatko prezentirajući priču baš onako kako ju je Miranda zamislila. Sve samo ne običnu….
I ne, nije to baš priča za svakoga…
Miranda July nam kroz lik Old Dolio (Evan Rachek Wood) kćer neobičnog para Robert (Richard Jenkinsa) i Terese (Debra Winger) donosi priču o obiteljskim odnosima temeljnim na društveno neprihvatljivim životnim filozofijama. Obitelj bez emocija s prihodima od kradem sve što stignem i umijem, prikazana je na jedan sasvim obično neobičan način.
Primorani platiti mjesečni najam za stanovanje Old Dolio smišlja prevaru, za koju ni ne sluti kamo će je odvesti. Slučajni susret njezinih roditelja s mladom Melanie ( Gina Rodrigez) natjerat će Old Dolio da posegne u sebe i uvidi do sad za nju nepoznate emocije…
Koliko su pokazivanje pažnje, ljubavi te toplih međuljudskih odnosa unutar obitelji važni za odrastanje Miranda July pokazuje baš ovom pričom u kojoj su isti u potpunosti izostali.
Old Dolinim osvještavanjem nedostatka roditeljske nježnosti u već odrasloj dobi, priča nam nameće pitanje. Bazira li se odrastanje isključivo na roditeljskom odgoju? Iako je u filmu prikazano kako društvo svojom šutnjom odobrava stil i način života neempatičnih obitelji, pitam se može li treba li društvo išta činiti u takvim situacijama?
Kajillionarie nam ostavlja na izbor, no i gura nas da se ogledamo oko sebe, da pogledamo najbliže i pokažemo ljubav, nježnost i pažnju koja je svima toliko prijeko potrebna. Htjeli mi to priznati ili ne….
Ocjena 6.5/10
Filmske preporuke by Kacily 