by Kacily
Dakle, što reći o ovom Tarantinovom uratku osim, da je i ovaj put ostao vjeran sebi, ponovno je napravio film koji je uzburkao mase što u pozitivnom, što u negativnom smislu. Tko god zna išta o Tarantinu poznato mu je da je on sam veliki filmofil, te stoga svojevrsna posveta filma o filmu ne iznenađuje. Ipak iznenađuje činjenica da je ovo sve, samo ne tipični Taratinovski film. Izaći iz okvira nasilja, krvi i seks za njega je velik iskorak.
Pa od kud krenuti uopće iznijeti mišljenje, rekla bih od vizualnog djela. Svaki segment vizualizacije šezdesetih godina prošlog stoljeća pomno je planiran, posebno scenografija koja je impresivna u detaljnim prikazivanjima prostora i duha vremena. Pazilo se na svaku i najmanju sitnicu od panoramskog portretiranja, do dekoracija unutrašnjih djelova scenografije. Iz tog razloga je vjerodostojan prikaz tog vremena.
Vizualan dojam prati glazba koja je bez presedana, s osobnog stajališta ukoliko vam se određeni dio ne čini zanimljiv što vizualno, što scenaristički, film možete odslušati. Maestralno ukomponirane glazbene dionice veći su adut filma.
Prikaz filma na filmu iz Taratinovske palice ponovno daje naslutiti njegovu već u više navrata rađenu temu drugog svjetskog rata, vestern filmova kao i pregršt drugih tema, koje je vješto uklopio u jednu cjelinu.
Tehničkim djelom i dalje vidno prisutan Tarantino skače iz priče u priču montažom, kamerom na samo sebi svojstven način. Prenaglašeno prikazuje fantastično urađene filmske plakate i razne motive kao veze na ono “prošlo” doba filma. Krupni planovi snimanja nerijetko su vrlo oštri i montažom kraćeni na minimum. Filmska fotografija ovdje je došla do svog vrhunca kad skoro da nema kadra koji nije polagao računa da fotografija bude u prvom planu. To se najbolje uočava na prikazima kako interijera tako i ulica, te samog grada.
Neću ulaziti u sadržaj filma jer o njemu je i onako već sve napisano… ali ono na što bi se ja osvrnula kad su glumci u pitanju je ponovno prepoznatljiv Tarantinovski odabir… radim samo s onima koji znaju što rade. Svaki je dao svoj maksimu iz onoga što mu je scenariji dopuštao, a tu je Tarantio bio vrlo darežljiv po pitanju karakterizacije likova koji su bili razrađeni do najsitnijeg detalja. Iako kad je scenariji u pitanju moglo bi se zasigurno reći kako je to najslabija karika filma. Dijalozi koji su često ne nadovezani s prekidima bez kraja i konca uvede nas u Trantinovsi odnos s publikom.
Jer ovaj film od strane Tarantina pokazatelj mi je kao veliki fuck off everybody… i zna on da će se o njegovom filmu govoriti što u negativnom što u pozitivnom smislu. Dakle, ako se nekome svidi stavio je dodatak u činjenici da je film scenaristički duzi barem 20 minuta sto se očituje sporom i nepotrebnom radnjom.. pokazujući pritom pozitivnom djelu publike stav patite malo nije to sve pripremajući ih za spektakularne scene pri završetku filma… a osvrći ću se na negativni dio publike u vidu, što ćete ovdje kad i onako ništa ne razumijete…
Što nam svakako daje na izbor kojoj se skupini prikloniti, moj osobni izbor je, neka sam patila 20 minuta duže, glazba je sve upotpunila…
Ocjena:7.5/10
Filmske preporuke by Kacily 