La La Land (2016.)

By Kacily

Osvrt za sve one koji okreću očima kad čuju riječ mjuzikl…

Kažu da kad prvi put pogledaš mjuzikl, ako okreneš očima, okretat ćeš na svaki. Sad se postavlja pitanje što to La La Land izdvaja iz te skupine „svaki“ i zašto je baš on osvojio i one koji su na mjuzikle okretali očima…

Mjuzikl kao filmski pravac uvijek je nekako bio na marginama gledanosti kao da je rezerviran za odabranu populacijsku skupinu. Slučaj zvan La La Land preko noći je postao globalna senzacija koja se ne propušta, što je to dakle tako senzacionalno u jednom mjuziklu…

Mladi redatelj Damian Chazell donosi nam u celofanu upakiran poklon u vidu ljubavno – romantične drame koju vizualizacijom prezentira rekla bih do savršenstva. Tehnički besprijekoran u svakom segmentu. Od kamere, režije do montaže, koju svojim paralelama realnosti i fantazije stapa u neku, za divno čudo, potpuno logičnu cjelinu prezentiranja jedne vizualno skoro utopijske priče. La La Land je daškom Damianov velik naklon zlatom dobu pedesetih kad su mjuzikli bili svijetla točka Hollywooda. Tu vezu vješto prezentira u priči glavnih protagonista kako scenografski tako i glazbeno – plesnim dionicama. Sve to precizno je zavezano spektakularnom mašnom modernog doba i jazz glazbe koja je glavna glazbena tema filma.

Nedavno mi je jedan moj mladi prijatelj ispričao da mu je jedna djevojka rekla, da ne može biti ništa između njih dvoje jer nema tu kemije… tom ću se izjavom povesti kad su u pitanju Mia (Emma Stone) i Sebastian ( Ryan Gosling) jer upravo je ljubavna kemija ono šta dobijemo kad maknemo blještavi celofan. Njih dvoje kao protagonisti i kao glumački par upravo svojom međusobnom kemijom daju vjerodostojan pogled u ljubavi dvoje mladih ljudi , no da li je to baš tako vidimo kroz redoslijed filma.
Mia kao nadobudna glumica i Sebastian kao talentirani jazz glazbenik u svojim povuci potegni slučajnim susretima ulaze u ljubavnu vezu, te uz red romantike gdje fenomenalnu glumu od početka pa do kraja dobivamo od oboje, do red glazbe koja pod redateljskom palicom briljira do savršenstva s malo manje njihovih glazbenih mogućnosti uvode nas u njihovu priču. Koja po meni i nije toliko utopijski ljubavna. Iz razloga jer nam na red dolazi dio koji sam nazvala… opa.. pati me ambicija.
Tu nam Damian kroz njihovu priču, donosi prikaz jedne od najveći pošasti današnjice, ambicije. Daje nam uvid u njihove svakodnevne situacije koje nas vode do činjenice da oboje postaju taoci svojih ambicija i želja za ostvarivanjem vlastiti životnih ciljeva…
Tko je na dobitku, a tko na gubitku? Koga je sebičnost koštala, a koga nije? Ostaje na vama da pogledate i prosudite sami. Kako sam uvjerena da svatko od nas ima nekog svoga Sebastiana i neku svoju Miu, tko zna, možda vas baš La La Land podsjeti na prošla vremena i nagna vas da se zapitate – što bi bilo, da je bilo?

Ocjena 7/10