Filmske preporuke by Kacily

By Kacily

Čast!

Započeti osvrt bez riječi čast bilo bi gotovo nemoguće. Jer the Last duel je priča o časti…

Eto nama najnovijeg Scottovog uratka. U svojoj karijeri Ridley Scott je imao zavidnih filmskih ostvarenja provlačeći svoju filmografiju kroz prošlost,sadašnjost i budućnost. Ovog puta vraća nas u prošlost, točnije u iznimno brutalno  14.  stoljeće.  Pa da vidimo što se dogodi kada Scott dobije 100 milijuna dolara da napravi film. Prvo što pomislite bit će to zasigurno spektakl. Još kad se k tome doda da su  istoimeni povijesni roman Erica  Jagera baziran na istinitoj priči u scenarij pretvorili  Ben Affleck i Matt Damon uz pomoć Nicole Holofcener, tada se ljestvica očekivanja podiže vrlo visoko. The Last Duel uz odličnu režiju krase mnoge druge tehničke odlike…Tu su impresivna scenografija,  montaža, briljantno miksanje zvuka te, meni osobno, najbolja filmska fotografija u 2021. Kad su glumačka ostvarenja u pitanju Jodie Cormer kao Marguerite, Adam Driver kao Le Gris definitivno su svojim fantastičnim glumačkim  izvedbama iznijeli film. Ne zaostaju za njima ni Matt Damon niti Bena Afleck koji je ovog puta čak i otpustio svoje tipično ukočene ekspresije. Ono što meni osobno nije baš naročito sjelo su tu i tamo manje rupe u scenariju, banalziranje određenih za priču važnih  situacija te ne tipične frizure Bena i Matta koje svakako odskaču i nameću se kao trn u oku cjelokupne vizualizacije. Sve u svemu, kad su povijesni filmovi u pitanju, mišljenja sam da je ovo Scottovo najbrutalnije ostvarenje u vidu borbi , krvi i eksplicitnog sadržaja.

Kako to onda ide  priča u tri poglavlja  napisana iz pera dvojice protagonista filma  vođena redateljskom palicom R.Scotta?

Poglavlje 1, priča ispričana iz perspektive De Carrougesa

Uvod počinje duelom između De Carrougesa ( Matt Damon) i Le Grisa ( Adam Driver)  kojeg je Margurerite (Jodie Comer) optužila za uzimanje časti.

Potom nas priča vraća 15 godina unatrag gdje se De Carrougesa i De Gris bore bok uz bok u borbi protiv Engleza. Iz De Carrougesove perspektive saznajemo kako njih dvojica postaju prijatelji, kako je odanost kruni na prvom mjestu bez iznimke što De Carrouges pokazuje zakletvom na odanost do smrti  gospodaru grofu De Pierru (Ben Affleck). Isto tako saznajemo da je De Carrouges oženio Marguerite samo iz političko-posjedničkih motiva, odnosno zbog miraza. Kako De Gris dobiva titulu kapetan koja po nasljeđu i zaslugama pripada De Carrougesu.Nakon povratka s bojišta De  Carrouges odlazi poslovno putovanje. Kad se vrati od Marguerite saznaje kako ju je, dok ga nije bilo, De Gris silovao i ona od njega inzistira da joj vjeruje i da za nju traži pravdu . De Carrouges zatraži pravdu pred krunom optužujući De Grisa za uzimanje časti njegove žene  tako što baca rukavicu za dvoboj do smrti.

Poglavlje 2, priča je ispričana iz perspektive De Gris

Tijek događaja se ponavlja u De Grisovom viđenju pa tako saznajemo kako je De Gris postao blizak s grofom, kako je postao kapetan umjesto De Carrougesa te kako je i kada bacio oko na Margueritu. Pojašnjava svoje viđenje kako su navodni događaji vezani uz Margurerit njegovo izražavanje ljubavi i divljenja prema njoj. Pokušavajući pronaći načine kako da izmakne iz cijele situacije razgovarao je  s raznim savjetnicima pa čak i crkvenjacima koji su ponudili da uđe u svećeničko poslanje ne bi li se zaštitio. Te kako pred krunom poriče krivnju za optužbe.

Poglavlje 3, priča ispričana iz perspektive Marguerite

Margueritina priča počinje njenom besprijekornom šutnjom dok je   otac prodaje kao vreću krumpira, lošem tretiranju u braku,  odnosima u obitelji, izdajom prijatelja, a odmiče sudskim procesom u kom se iznose detalji njenog života, pogotovo intimnog te u nastavku teče dvobojem…

Sve je u oko promatrača rekli bi neki, no kad je u pitanju čast u ovom slučaju  bi rekli da je sve u Božjim rukama ili nečijim vještinama.  Tko je izgubio, a tko dobio čast i na koji način ostaje vam pogledati u ovom povijesno dramskom spektaklu.

 

Banaliziranje nasilnog seksualnog čina za svaku je osudu. Već tada u 14. stoljeću bilo je vidljivih iskoraka u smjeru svijesti da je to nešto o čemu se ne može i ne smije šutjeti. Činjenica nepovjerenja vidljiva je kako  tada tako i danas u vidu, „ govoriš li istinu?“.  Paralele između osude onda i danas. Tada krivnja u  vidu Božje volje, danas krivnju kad  se to dokaže…

 Možemo li i kako, zatvarati oči, pred onima koji ne mogu i ne žele šutjeti???

By Kacily

Na smrt akcija, prava je tema ovog nastavaka Mortal Kombata.

Osobno o igrici po kojoj je napravljen ne znam apsolutno ništa, osim da je davne 1992. žarila i palila gamerskim svijetom. Ne čudi stoga da je u tom desetljeću bilo logično napravit film koji osvanuo u formi Mortal Kombat, ne bili se još više vizualno približio taj svijet. Taj Mortal Kombat iz 1995. požnjeo je dobar uspjeh što je filmaše ponukalo da 1997. naprave drugi dio Mortal Kombat:Annihilatio.Taj dio je u očima fanova ispao debakl zato ne čudi ovako dug period čekanja da se netko uhvati rada na trećem dijelu. Ali eto dočekali smo.

Tako se zbog prethodnika, tog možda nezahvalnog posla, uhvatio Simon McQuoid kojem je ovo ujedno i redateljski debi. Pa krenimo redom…

McQuoid je pred sebe dobio prilično zeznut scenariji sa slabim dijalozima, prepun naracije te nedovoljno karakteriziranim likovima s totalno lošim humorom. Čisto da se zapitam, pa što je to onda dobro u tom filmu? Ne mogu oteti dojmu da je McQuoid rekao „ ako mi date dovoljno para i tehnologije napravit ću vam najbolje što se može“. Što je i učinio.
Tako je najbolje moguće izvukao iz scenografije i kostimografije koje su sjajne, odlične koreografije borbi. Što se tiče CGI on je izvrstan ( računalna obrada) ,te ga se ne bi posramili ni neki malo razvikaniji filmovi tako da je to apsolutno najjači dio filma.

Dakle priča počinje kad car Outworlda Shang Tsung ( Chin Han) zbog odluke da prekriši pravila i uspije osvojiti i taj konačni deseti turnir te tako dobije priliku da napadne Zemaljsko carstvo.
Šalje svog najboljeg ratnika Sub Zeroa ( Joe Talisman) u lov i ubojstvo Cola Yunga (Lewis Tan), MMA boraca koji se bori u slabo plaćenim mečevima koje nerijetko gubi zbog nedovoljno motivacije za borbu. Kad ga nakon meča susretne Jaxs (Mehcad Brooks) te mu pojasni da je madež koji ima na prsima arccana/ulaznica za Mortala Komabat te da je dužan boriti se za spas Zemaljskog carstva, dovodi nesamopouzdanog Cola u poziciju spašavanja istog. Jaxs mu daje naputke kako pronaći Sonyu Blade(Jessica McNamee) koja je velika zagovornica turnira s još većim žaljenjem jer ona ne nosi arccanu. Te kod nje susreće egocentričnog i napuhanog Kanoa(Josh Lawson) koji im pomogne u napadu jednog Outworldovih čudovišta. Njih troje kreću u potragu za hramom lorda Raidena (Tadanobu Asano) glavnog zaštitnika Zemljskog carstva, koji prima one koji nose znak i u kojem se trebaju pripremiti za završni turnir i dobiti svaki svoju posebnu moć.
Dok s druge strane u međuvremenu Sub Zero zarobljava Colovu obitelj. Hoće li nesamopouzdani Cole uspjeti izvući iz sebe svoju moć, hoće li Sonya dobiti svoju arccanu te tko će Colu pomoći spasiti obitelj, pogledajte u eksplicitno brutalnoj akciji Mortal Kombata.

Ocjena 6.5/10

By Kacily

„Indija je dvije zemlje u jednoj, Indija svijetla i Indija mraka…“

Da li je mogućnost promjene tih strana najbolji izbor?

Najnoviji film Rahmija Bahranija upravo je to, priča o mogućnosti promjeni strana. Scenarij Bijelog tigra napisan je prema predlošku istoimenog romana Bijeli tigar Aravida Adige iz 2008 godine. Nominiran je za nagradu Oscar u kategoriji najbolji adaptirani scenariji, što bi dalo nasluti da je scenariji plus ovog filma, no da krenem nekako po redu.

Bahrani kao redatelj i scenarist donosi nam vrlo surovu priču o klasnoj  podijeljenosti Indije. I ne, nije ovo jedina priča o klasnoj podijeljenosti Indije. No, ovaj Bahranijev izričaj daleko mi je jedan od boljih prikaza. Bez pretjeranog uljepšavanja u izvrsnoj kameri, a posebice u izuzeto brzoj montaži kojom nam Bahrani prezentira klasnu Indiju u punom smislu, skačući scenama od najveće bijede do najvećeg luksuza, a sve to kako bi nas što vizualnije pripremio na istinsku priču o porobljavanju ljudi u današnje doba. Fotografija u tom segmentu uzima dobar dio kolača, jer prezentirani  kadrovi Indije u siromašnom dijelu, kao i luksuznom  izazivaju osjećaj, kako Bahrani pokušava prodrmati svjetsku apatiju upravo na to pitanje. Tako se uopće ne libi pokazati kako je „budi sluga“ i dalje jedno od najprisutnijih mentalnih stanja Indije. Scenografija kako interijera tako i eksterijera vizualno prikazuje Indiju danas bez dodatnih uljepšavanja, štoviše nametnuto pokušava  prikazati pravu sliku situacije. Kako nisam čitala roman pa u tom smislu ne mogu komentirati, usudila bih se reći, da je scenariji izvrstan. No samo za prvi dio filma, drugi dio ostavio mi je nekako dojam rastegnutosti nedorečenosti u pojedinim dijelovima. Glumački segment tu je također bitan faktor. Zvjezdani statusi koji nose Priyanka Cohopra Jonas, Rajkummar Rao te Adarsh Gourav pokazatelj su izvrsnih interpretacija izuzetno moćnih likova svakog u svom dijelu svjetla i mraka.

Tu nam Balram(Adarhs Gourav) kroz naraciju priča svoju priču, istovremeno pišući istu na mail jednom uglednom državniku koji dolazi u posjet Indiji, ne bi li mu tim putem pokazao pravu Indiju. Tako Balram u flešbekovima priča kako je on to od najperspektivnijeg malog dječaka u selu, preko siromašne obitelji i bake kao glave obitelji, te uobičajenog tradicionalnog življenja, prekinuo školu zbog zarađivanja za obitelj do trenutka kad je ugledao Ashoka ( Rajkummar Rao) sina poznatog utjerivača poreza u selu. Ashok je iz Amerike s drugačijim pristupom prema ljudima. Kako je od ideje do njene realizacije Balram postao Ashokov osobni vozač te kako je nesreća koju je prouzročila Pinky Madam ( Priyanka Chopra Jonas ) promijenila tok događaja. Od „ svome gospodaru vjerno i odano“, do „ili pojedi ili budi pojeden“.

Balram je u svojoj centrifugi odluka, mijenjanjima stanja i zbivanja, prilagođavao svoje postojanje. Gledajući slobodi u oči, on je izabrao služiti jer mu mentalni sklop nije dozvoljavao drugačije…

Pitam se, čime li se to mjeri sloboda izbora? Svijetom ili nama samima?

Kad biste imali mogućnost primijeniti strane, što biste učinili? I po koju cijenu?

Ocjena 7/10

By Kacily

Vrijeme je za malo eksplozivne akcije!

Može se to tako nazvati jer Boss level je svašta,ali ponajviše eksplozivna akcija koja se ponavlja iznova i iznova…

Tu se je Carnahan razmahao u punom smislu. Carnahan je s Eddiem i Crissom Boreym kao scenaristički trojac uspio izvući solidan film. Da ima propusta, ima pogotovo u scenariju i nije ovo najbolji akcijski film s vremenskom petljom svih vremena, no nije ni loš. Ipak ne nedostaje sarkastičnog humora kao i relativno interesantnih povrataka i pravovremenih komičnih upadica.  Dakle, uz scenarij kakav je, Carnahan se više pozabavio akcijskim sekvencama koje su dinamične, dobro koreografirane uz cool glavnog  protagonista i sjajnu glazbu što daje dojam solidne cjeline.

Tako Carnahan kroz lik Roya Pulvera( Frank Grillo) bivšeg agenta specijalnih snaga donosi priču o vremenskoj petlji u kojoj je Roy zaglavio. On se naime budi svaki dan u isto vrijeme i na isti način iznova i iznova ne znajući što je razlog tome. Kako vrijeme odmiče svakim novim danom u kojem zna već svaki detalj napamet, počinje doživljavati nove situacije koje ga lagano približavaju otkrivanju prave istine o njegovom stanju i situaciji. Tako nas Roy svojim prepričavanjem  svakodnevnice vodi kroz svaki dan na isti način, skače iz zapaljene zgrade, krade automobile, bori se s raznim atentatorima. Do trenutka kad se dogodi nešto i vraća ga natrag do njegove bivše žene, genijalne znanstvenice  Jemme Wells( Naomi Watts) koja ga zove k sebi nudeći mu posao, što se ne sviđa njenom šefu Ventoru (Mel Gibson). Kad Ventor ubije Jemmu i na Roya još više izvrši pritisak od strane atentatora, Roy će biti prisiljen vratiti se unatrag, spriječiti Jemmino ubojstvo i osvetiti se naručiteljima, razriješiti vremensku petlju u kojoj se našao, kao i pokušati zbližiti se sa sinom Joeom (Rio Grillo/pravi sin Franka Grilla) kojeg ima s Jemmom. Hoće li mu to sve poći za rukom i na koji način, pogledajte Boss Level.

Ocjena 6.5/10

By Kacily

Predrasude su gadna stvar!

Kad sam se odlučila pogledati ovaj film u kinu, bila sam u stanju smijanja samoj sebi te sam se uhvatila u razmišljanju što meni ovo treba. Takav zaključak donijela sam na činjeničnom stanju da je ovo treći remake ove priče po istinitom događaju. Belgijski Hasata la Vista iz 2011.prva je verzija, Adios amigos ( 2016.) je Nizozemska te ovaj Come as You are je američka verzija.

Kako smo u priču već upućeni iz prijašnjih filmova, što nam je to onda Wong ponudio. Kao redatelj, snimatelj i montažer Wong si je uzeo prostora baš u tima segmentima i to je sasvim solidno izvedeno. Kad je glumačka postava u pitanju velik je naglasak stavljen na ogroman minus filma jer nisu odabrani glumci koji zaista imaju posebne potrebe. Sve je to Wong nekako pokrio s Linthorstovim dobrim scenarijem koji ima sredinu i krajeve, kako bi se reklo uz izuzetno pametan i na mjestu humor koji je ponekad, s obzirom na temu, teško uskladiti da ne ode u sarkazam i patetiku.

Tako je za ovu avanturu Wong odabaro Granta Rosenmayera za ulogu Scottya, Haydena Szetoa kao Matta dok je Ravi Patelu pripala uloga Moa. Dok jednu od boljih glumačkih izvedbi u filmu ima, ni malo sporedna, Gabourey Sidibe kao Sam, vozačica kombija i medicinska sestra u njihovoj pratnji.

Sve počinje Scottyevim nezadovoljstvom vlastitim životom, posebno onim seksualnim djelom. Kao paraplegičar smišlja način kako riješiti tu situaciju koja se čini nerješiva jer je konstantno pod budnim okom posesivne majke. Igrom slučaja dobiva web adresu koja bi mogla biti rješenje svih njegovih frustracija. U međuvremenu u rehabilitacijski centra nakon ozlijede stiže fizički zgodniji bivši boksač Matt. Scotty se osjeti ugroženim jer i onako ima problem s teškim karakterom i osornim ponašanjem. Ipak i takav porugljiv i zajedljiv Scotty u centru ima društvo u liku Moa koji je slijep, te s njim potajno dogovara odlazak u, za njega, „raj na zemlji“ bordel Montrelau u Kanadi, točnije mjesto gdje se pružaju seksualne usluge osobama s posebnim potrebama. Međutim zbog nedostatka financijskih sredstava prinuđen je proširiti ekipu za putovanje te predlaže Mattu da im se pridruži. Nakon dosta nagovaranja Matt pristane te se uz dobru organizaciju sa „ malo „ poteškoća uspiju naći na samom polasku u avanturu života. Tu ih umjesto vozača dočeka vozačica Sam koja nema pojma kuda ih vozi, ali ispostavit će se da bolje od nje nisu mogli dobiti…

Kako su se to tri osobe s teškim posebnim potrebama snašle na putovnju života, sa i bez vozačice, jesu li stigli do odredišta, što se dogodilo kad su majke saznale za njihov poduhvat te mnoge druge situacije upakirane u humorna događanja pogledajte u Come as You are.

Često se osobe s posebnim potreba svrstava u građane nekog tamo reda. Kao da nisu sasvim obični ljudi sa sasvim običnim potrebama. Erik Linthorst scenarist ovog filma želio nam je približiti osobe s posebnim potrebama baš onakvima kakvi zapravo često i jesu, zajedljive, ljute na cijeli svijet, nemoćne ne samo u fizičkom smislu, naivne i smotane, a to su sve karakteristike nekih sasvim običnih ljudi. Jer u suštini svi smo, bez iznimaka, samo ljudi, svak sa svojim vrlinama i manama.

Ocjena 7/10

By Kacily

Ima li veće kučke? Pitanje je sad…

I care a lot je najnoviji uradak J. Blakesona. Kao redatelj i scenarist donosi nam priču koja nas na neki način odbija, a istovremeno privlači. Scenaristički rekla bih kompletna priča s nedovoljno razrađenom karakterizacijom pojedinih likova što ne smeta toliko koliko se primijeti.

Pozadina crnog humora je dodatak koji pokušava nametnuti osjećaj manje frustracije tolikom količinom beskrupuloznosti. Glazbene dionice su prikladne i dobro nose film. Kod tehičkog dijela, kamere i montaže nemam neki zamjerki; sve je korektno. Što se scenografije tiče, čak i više od toga. To je ovdje svakako plus. Fotogarfija je svijetla i izrazito oštre bistrine što daje dojam još veće hladnoće okosnice priče.

Tako nam je J. Blakeson donio priču ovaj put s glumački famoznom Rosamund Pike u ulozi Marle Grayson koja svojom glumom u potpunosti nosi ovaj film. Marla je besklupurozna, izuzetno inteligentna, super ambiciozna žena (kučka), bez trunke straha za svoj ili tuđi život.
Sa svojom partnericom i ljubavnicom Fran( Eiza Gonzalez) izgradila je uspješan biznis. One dakle u surađuju sa Samom Riceom (Damian Young), ravnateljem ustanove za brigu o starijim i nemoćnim osobama, i dr. Amos (Alicia Witt) pod budnim okom zakona privode određene slučajeve (starije osobe) pred suca kojeg Marla svaki puta prevede žedna preko vode, te dobivaju potpunu skrb nad osobom i njenom imovinom. Kad im igrom slučaja dr. Amos preda slučaj Jennifer Peterson (Dianne Wiest), Marla se polakomi ni ne sluteći što joj sve donosi „nemoćna” osoba. Sva ambicioznost, hladnoća i nebriga za drugo živo biće proradi u Marli kad se dograbi „višnjice“ (Jennifer), kako ju je nazvala dr. Amos.
Hoće li zaraditi bogatstvo, platiti glavom ili nešto treće,te kakve veze sa svime ima mafija, pogledajte u I care a lot.

Priča koja na zapadu svakako drži vodu, „pravim si biznis preko bilo čije glave“, odavno je glavni slogan hladnokrvnih ljudi željnih stjecanja bogatstva pod svaku cijenu. Budimo zahvalni jer imamo sreću da smo u malom kutku svijeta gdje se još uvijek vodi briga za stare i nemoćne osobe, imale one koga oko sebe ili ne…

Ocjena 6/10

By Kacily

Kako ide stih „dobre djevojke idu u raj baš sve, loše djevojke kud god požele…“ u ovom slučaju.. dobri momci idu u pakao….

S obzirom na temu filma rekla bih da je Emerald  Fennell projekt krenula vrlo hrabro s dozom mjere za svaki segment. Tako je svoj debitanski scenarističko/redateljski film posložila s glavom i repom, te iznenađujućim obratima što pridonosi cjelokupnoj dinamici. Kombiniranje iste mjere kvalitete, izvrsne kamere i montaže, s fotografijom izrazito jakih neonskih kolorita, uz  izuzetno dinamičnu glazbu koja upotpunjuje cjelinu dojma, ništa nije onako kako se čini.

Za glavne glumce  u filmu Fennell je izabrala Carey Mulligan kao Cassandru koja  je fantastičnom interpretacijom,no i svojim fizičkim izgledom „ dobre djevojke“ pridonijela vjerodostojnosti prikaza glavne protagonistice isto kao i Bo Burham kao Ryan u ulozi „dobrog momka“. Iako je Fennell naglasak na stavila Carey i njen lik i interpraciju koja je puno izraženija i snažnija nego li na Boa, njih se dvoje kao glumački par ipak izvrsno upotpunjuju. Kao i ostatak odabranih glumaca koji imaju epizodne uloge ne bi li približili vizualni dojam i okosnicu priče.

Tako priča prati Cassandru,  mladu ženu, propalu studenticu medicine, koja i dalje živi s roditeljima (kojima se to baš ne sviđa)i radi u kafiću. I? Sve bi to bilo „kao“ normalno da Cassandra nema neobičan svojevrstan „hobi“. Naime, vikendom ona postaje ženska koja se „kao“opija po barovima nebi li tako privukla „dobre momke“ koji bi joj pritekli u pomoć te je „kao“ sigurno otpratili kući, ali svojoj kući. Gdje im Cassandra, koja se u trenu pretvara u potpuno trijeznu osobu, pomno objašnjava što to tu ne štima…

Ona zapravo ima za cilj osvetiti se „dobrim momcima“.  Jer su takvi isti „dobri momci“ silovali njenu prijateljicu, koja je zbog nemogućnosti dokazivanja strašnog zločina ( jer oni su dobri momci)  počinila samoubojstvo. Pogubljena između dva života, vođena jedno osvetom muškom rodu zanemarujući u potpunosti svoj emotivni život, u kafić joj dolazi  Ryan, poznanik iz fakultetskih dana koji polako, ali sigurno omekšava Cassandrino srce… Hoće li Ryan osvojiti Cassandrino srce ili će se ispostavi da je samo još jedan „dobar momak“. Hoće li ona  uspjeti osvetiti zločin koji je počinjen nad njenom prijateljicom, te hoće li uspjeti dokazati da nisu svi dobri momci toliko dobri koliko se čine, pogledajte sami…

Dok je nepobitna činjenica da svijet ne više polako, već silovito brzo juri nizbrdo kako bi se strovalio u potpunu propast. Da loše poprima „dobro“ lice postalo je očito u svim sferama života, što je ovdje slučaj i poruka. Zato budimo dovoljno jaki i hrabri da te situacije nazovemo pravim imenom i  da se suočimo s činjenicom da često nije sve kako se čini.

Ocjena 7.5/10

By Kacily

Nakon određenog dvoumljena trebam li ili ne pisati osvrt za ovaj film, odluka je pala da ipak trebam. Zašto dvoumljenje? Upravo iz razloga što u svojoj famoznosti ima toliko manjkavosti…
Film nam donosi redateljsko-scenaritički par Kornel Mundruczo-Kata Weber. S jedne strane Kornel tehničkim dijelom, točnije kamerom koja je tu u punom pokretu, pogotovo u prvoj polovini filma, prikazuje krupne planove, te neprekidnim sekvencama ostavlja dojam da nema stajanja, nema pauze ili odmora u prikazivanju fizičkih i emocionalnih stanja protagonista. Glazbenom podlogom dobro prati dramski dio; mjestimično i prenaglašeno što pospješuje dozu nelagodnosti danih situacija. Istaknutom fotografijom prikazuje realnost emocijanalnih stanja i odnosa. S druge je strane Weber scenaristički manjkava. U prvom dijelu iz potencijalno famozne drame glatko prelazi u nekakvo populističko pravno ništa. Nedovoljno razrađeni likovi s određenim nedorečenim situacijama osatavljaju mlak dojam, stoga mi je scenarij kao takav definitivno minus filma…

Dolazim do dijela zašto bih ipak preporučila film. Definitivno bih ga preporučila zbog fantastičnih glumačkih interpretacija. Vannesa Kirby kao Martha, Shia LaBeouf kao Sean, Ellen Burstyn kao Elizabeth, Molly Parker kao Eva čine glavnu postavu ove drame. Svaki od njih je dao svoj maksimum maksimuma i podario filmu izričaj prave drame. Kirby je ovim likom zasigurno ostvrila ulogu karijere, a ni LaBeiuf nije daleko od toga sa svojom izvedbom. O legendi Burstyn nemam što reći, osim da je čak i bolja od svojih uobičajenih izvedi.
Tako u filmu pratimo mladi par Marthu i Seana koji broje dane i sate do porođaja njihova prvog djeteta. Kad Marthi krenu trudovi, pozivaju unaprijed zajednički dogovorenu babicu u svoj dom. Kako je njihova babica zauzeta drugim porodom, dolazi im zamjenska, Eva. Sam mučan porod traje i traje, kao i njihove strepnje da sve prođe kako treba. Nekoliko trenutaka nakon porođaja uredno zdrave bebe, nastanu komplikacije i prije dolaska hitne pomoći beba umire, te čvrstinu mladog para stavlja pod upitnik. Martha se teško miri s nastalom situcijom povlačeći se u sebe, dok Sean utjehu nalazi u piću i seksu van zajedničkog doma. Dok se Martha nosi sama sa sobom, Sean se uz svoje emocionalne padove koje ima s Marthom, mora nositi još i s njenom uvaženom gospođom majkom Elizabeth koja ga ne podnosi i smatra nedovoljno dobrim i dostojnim njene kćeri. Svojem autoritativnim stavom nameće svoje stavove obojima pa čak i svima oko sebe. Elizabet ih tako nagovara da pokrenu sudsku parnicu kako bi netko platio za smrt djeta…
Tko će platiti najviše, tko će se oporaviti, a tko ne, pogledajte u “Krhotinama žene”.

Gubitak djeteta zasigurno je jedan od najbolnijih osjećaja u životu čovjeka. Raspadanje duše na komadiće od tuge, krivnje, patnje i osjećaja praznine, pomiješani su u jednom srcu. Pitanje oporavka je zauvijek upitno. No, ne i pitanje suživota s tom činjenicom. Potpora i količina povezanosti s najbližima od presudne je važnosti za suživot s tim osjećajima. Hoće li s vremenom život postati život ili će kako to u mnogim slučajevima, gdje se ti osjećaji ne mogu premostiti, postati puko preživljavanje…

Ocjena 7/10

By Kacily

Ne, nije ovo film samo za slušatelje metal glazbe. On je puno više od toga. Rekla bih kako je ovo film koji osvješćuje. Svi znamo kako je trenutno stanje svima nama na globalnoj razini nametnuo kao „novo normalno“,a što kada se u životu pojedinca dogodi samo jedan trenutak i potpuno nespremnog ga gurne, u za njega, „novo normalo“?

Marder kao scenarist, je u svom redateljskom prvijencu za glumca glavnog protagonista izabarao Riz Ahmeda koji je i sam glazbenik, stoga ne čudi činjenica da je u šestomjesečnoj pripremi naučio svirati bubnjeve te sam odsvirao svoje glazbene dionice u filmu. Kao što je naučio i američki znakovni jezik. S obzirom da osobe u zajednici glume glumci koji su i sami gluhi, to im je uvelike olakšalo međusobnu komunikaciju.
Sam tehnički dio najveći naglasak daje miksanju zvuka kojim nam se približava slušna bliskost kako zapravo gluhi funkcioniraju u svakodnevnom životu. Kombinacija s dijelovima potpuno odsutnih zvukova daje uvid u Rubinovu novu stvarnost.
Te kamera koja svojim krupnim kadrovima približava interpretaciju Rubenovih osjećaja i stanja. Uz maestralnog Ahmeda, u sporedoj ulozi tu je Olivia Cookie kao Lou izvrsna u svojim glumačkim interpretacijama. Ona je kao i Ahmed, naučila svirati i otpjevati svoje dionice. Uloga mentora u zajednici pripala je Paulu Riciu, sad već velikanu hollywoodskog glumišta.

Tako nam Darius Marder donosi priču o Rubenu, bubnjaru u usponu, koji je kroz život od ovisnika samodisciplinom došao do svog smiraja.
Živi u kamp-kućici sa Lou svojom djevojkom i pjevačicom njihova benda. Odrađuju turneju te su posvećeni glazbi i napredovanju u karijeri.
Jedno jutro mijenja sve. Ruben se budi gluh.
Nakon liječničkih konzultacija i spoznaje da mu je gubitak sluha trajan, ne može se nositi novonastalom situacijom te rapidno gubi teško stečenu samokontrolu. Lou pronalazi mjesto koje bi moglo biti slamka spasa za Rubenovu prilagodbu na novi žvot…Kako se je snašao, s čime se je morao suočiti, te kako je sve podnosio ne propustite u Sound of Metal.

Koliko nam je sluh važan ne znamo dok ga ne izgubimo, također ne znamo koliko je važna prilagodba osobama s oštećenjem sluha na svakodnevni život. Sound of Metal potiče nas na razmišljanje i potjera nas suosjećanje. Stoga budimo potpora osobama s posebnim potrebama u našem bliskom okruženju…

Ocjena 8/10

By Kacily

Eto nas na početku nove 2021.,iza nas ostavljamo turbulentnu i izazovnu 2020. uz gomilu negativnosti što su nas sve dirnule i uzdrmale. Nadam se da ipak ima stvari kojih ćete se rado prisjetiti…

Kad je film u pitanju tu sam sasvim subjektivna te se sa samog kraja godine 2020. vraćam na početak iste i tko bi rekao da ću baš u tom proljetnom razdoblju pogledati film koji će me oduševiti za čitav ostatak godine…

Dugo Guy Ritchie nije izašao s krimi- komedijom, pa se odmah očekuje puno. Nemam običaj nabrajati filmografiju redatelja, ali dušu bi ogriješila da ne spomenem Lopovi,ubojice i dvije nabijene puške iz ’98. Ritchiev scenaristički i redateljski debi koji nam je pokazao u kom pravcu on ide kad su krimi-komedije u pitanju. Rekla bih izvrsnom…

Ni ovdje tako je izostaje fenomenalnih dijaloga u scenaristički potpuno zaokruženoj priči.
Dašak engleskog humora koji je mudro provučen u situacije kriminalnih akcija što ga čini zabavnijim nego bi atmosferom možda trebao biti.
Dok s druge strane vizualni dojam naglašne aristokratske stilizacije upotpunjava kostimografijom te scenografijom koja skače od ogoljelog siromaštva do ekskluzivnog luksuza. Tako nam tu prezentira kolorit u tamnijem izričaju s luksuznim odsjajem.
To nas dovodi do druge činjenice, luksuzni odabir glumaca za ovu priču.

Matthew McConaughey kao Micky Pearson i njegova obožavana i opaka žena Rosalind(Michelle Dockery), Pearson je našao kupca za svoje carstvo u liku Matthewa(Jeremy Strong) pa su se tu još upleli Coach(Colin Farrell), od strane medija Big Dave(Eddie Marsa) i još nekolicina…

No Ritchie da nam ispriča ovu priču dovodi, ni manje ni više, pomalo zaboravljenog Hugha Granta koji je ovu ulogu iznio na maestarlan način, u do sad za njega neviđenom stilu,u liku podmuklog privatnog detektiva Fletchera koji zna o svima apsolutno sve… Ispričat će nam Fletcher kroz ucjenjivanje i razgovor s desnom Mickyeovom rukom Reyom (Charlie Hunnam), kako je to Micky Pearsona izgradio profitabilno carstvo na marihuani, kako on želi u mirovinu i to carstvo prodaje.

Tko se želi okoristiti, tko će koga iskoristiti, tko će kome stati iza leđa, a tko koga izdati iza istih, pogledajte u ovoj izvrsnoj krimi-komediji punoj akcije i obrata…

Rekla bih kako ovdje ništa nije kako se čini, zato nemoj trepnuti jer nešto važno možeš propustiti…

Ocjena 8/10